462 ~ Kako cvatu divno, gle
1
Kako cvatu divno, gle, Ljiljani, o čuda! Kako poljem raste sve Tu bez brige, truda! Tko je sve njih stvorio, Divno ih ukrasio, Da ih ljepših nema, Da ih ljepših nema?
2
Dobri Bog ih dade sam Zemlji za ljepotu, Da oživi srca nam Sad kroz tu dobrotu! Uči nas da vjerom sad Njemu damo sav svoj jad, Jer za sve se brine, Jer za sve se brine!
3
Dušo moja, tješi se, Nek te hrabri ovo: Nakon tamne noći te Ide jutro novo! Kad za cvijeće brine se, Zna i tvoje brige sve: Tvorca svoga hvali, Tvorca svoga hvali!