387 ~ O kakve sreće kad na kraju puta
1
O kakve sreće kad na kraju puta Kroz vrata Neba ugledam Grad, Kad iz tuđine vratimo se tamo Gdje nitko ne zna što je bol i jad; Kad svatko tam na pragu vječne slave Sa lica najzad otre znojnu kap, Kad svatko vidi ispunjene nade I blažen baci putnički svoj štap!
2
O kakve sreće kad pred rajskom slavom U susret nama pođe Isus Spas, I slavna pjesma s anđeoske harfe U vrtu mira pozdravi sve nas, I kad zaori: “Aleluja Bogu!” Iz vjernih srca ljupki slavopoj! O kakve sreće kad svi vide Krista U onoj vječnoj slavi nebeskoj!
3
O kakve sreće kada svatko, nađe Sve mile svoje u toj slavi tad, I kad se sjeti da za sva vremena U novu Zemlju neće ući jad, I kad sav svemir dođe da sa nama U pjesmi slavi vječnog Tvorca svog! O, kakve sreće kada dan taj svane, I po nas dođe Gospod naš i Bog!