334 ~ O, spasimo mnoge
1
O, spasimo mnoge iz grijeha i jada, Nek svjetlost sad prodre u tamni sav kraj! O, čujmo taj vapaj iz dubine duša, Što mole za pomoć i istine sjaj! Svi teže ka sjaju i vječitom Raju, I čekaju vjesnike mira i nade, Da dobiju pomoć i ublaže jade, O, pođi i nosi sad Božju im Riječ!
2
U svome neznanju duboko su pali, No čuvši za Krista, sad dižu svoj glas, Jer ne znaju stazu i dolaze k nama Da saznaju riječi što vode u spas! Za vječnošću žude, od grijeha se bude, I istinu traže o pravome putu, Nek svjetlost zablista u pravome kutu, U pomoć sad k njima, o, hajdemo mi!
3
O, nek’ se razbukte sve baklje u noći, Svi hrabro nek’ pođu u svaki sad kraj, A divnu nam slavu naš Gospod već sprema, kad svrši se borba, On dat će nam Raj! Za sve što sad rade, za stare i mlade, Već spremna je radost u vječitoj slavi, Na kraju sveg rada kad Gospod se javi I primi od sviju tad talante sve!