322 ~ Za Tvoje Djelo, Spase naš
1
Za Tvoje Djelo, Spase naš, Ne bojimo se mi, Jer Ti si njegov temelj jak, I neće propasti! Gle, svako zrno pšenice, U zemlju kad se posije, U njoj se ono raspadne, I tek kad sasvim propadne, Iz smrti te, Nov život rađa se!
2
Tim putem Ti si prošao, Kroz patnje svijeta tog, I istom stazom vodiš nas U carstvo Oca svog! Na uskom putu stradanja, Ti izvor si nam nadanja; Po svojoj volji vodi nas U vječnu slavu, u svoj spas, U zlatni Grad, Kroz noć u zlatni Grad!
3
Iz groba Ti si ustao, I svima dao spas! Oživi tako mnoge još, I stoj Ti svud uz nas! O, pošlji vijest u svaki kraj, I silu svoju svima daj! Na sveti rad kad pođemo, O, daj da vjerni budemo, U službi toj, U svetoj službi toj!