210 ~ Na moru u burnoj noći
1
Na moru u burnoj noći, Naš čamac već tone, gle! Zar su zalud sve muke naše, Zar ovdje je grob za sve? Zar Ti ne mariš, o Kriste, Vidiš li sav naš jad? Evo, u more već čamac tone: O Kriste, pomozi sad!
Pripjev
On reče, i odmah se razli mir, dubok mir… Ako i bjesne sad valovi I prijete nam smrću svi vjetrovi zli, Sa Kristom u čamcu smo sigurni, Jer Gospod nad silama s nama je, A Njega i more boji se, boji se, boji se, A Njega i more boji se, sluša Ga sve!
2
O Kriste, sad iz dubine U strahu svom zovem Te; Ti me spasi iz silne vode, Na stijenu Ti metni me! Dok vjetar sumnje i straha Nalijeće na me sad, Uzmi moj čamac u svoje ruke, I miran ću biti tad!
3
O Kriste, vjetar je stao I čamac ne ljulja se, Svud po nebu su jata zvijezda, Kraj sebe ja vidim Te! Nemoj me pustiti samog, Vodi me, Kriste, Ti: Vodi po moru tog svijeta tamo, Gdje dom je moj nebeski!