155 ~ Jednom zgriješih Nebu
1
Jednom zgriješih Nebu ja, Protiv Dobrog Oca svog, Prezreo sam Njegov dom Radi svijeta varljivog! Sada Ocu vraćam se, Jer sad znam da ljubi me! Idem natrag u svoj dom, Svome Ocu ljubaznom!
2
U dalekoj zemlji sad Kajem se u srcu svom, Al’ još jedna zvijezda sja Mome oku žalosnom: To je ljubav Očeva. Moja vjera, nada sva! Sad tek znam da ljubi me, Zato gorko kajem se!
3
Vraćam se u Očev dom Iz dalekog svijeta tog, Pa ću reći Ocu svom: “Primi me za slugu svog, Kajem se za grijehe sve! Oče, znam, da ljubiš me. Budi Ti Gospodar moj, A ja vječno sluga Tvoj!”