O kakvog mira i sreće

O, kakvog mira i sreće
Na Božjoj Zemlji toj,
Kad ptice Tvorcu u slavu
Svoj večernji počnu poj,
Svoj večernji počnu poj,
Svoj večernji počnu poj!

I cvijeće, iako šuti,
Svom Tvorcu moli se!
Dok svija krunice svoje,
Na molitvu zove me,
Na molitvu zove me,
Na molitvu zove me!

Dok zvijezde trepte na nebu
I svijetli Mjesec mlad,
Kud god se krenem, ja vidim:
Sve Bogu se moli sad,
Sve Bogu se moli sad,
Sve Bogu se moli sad!

Sva Zemlja moli svog Tvorca
Za mir na svijetu tom,
I mene poziva tiho:
“Pokloni se Bogu svom,
Pokloni se Bogu svom,
Pokloni se Bogu svom!”