333
Gospod nas šalje
Strofa 1
Gospod nas šalje: “Pođite,
Zvanice moje zovite!”
Nasvadbu neka dođu sad,
Na gozbu u nebeski Grad!
Zvanice moje zovite!”
Nasvadbu neka dođu sad,
Na gozbu u nebeski Grad!
Strofa 2
Danas još, danas još,
Svatko nek’ zove bližnjeg svog
Danas još, danas još,
Sutra može biti kasno
Svatko nek’ zove bližnjeg svog
Danas još, danas još,
Sutra može biti kasno
Strofa 3
Naš Car i Gospod zove sve
I skuplja svoje zvanice,
Da ih dovede k stolu svom
Na svadbu, u svoj slavni dom!
I skuplja svoje zvanice,
Da ih dovede k stolu svom
Na svadbu, u svoj slavni dom!
Strofa 4
Nek’ svatko pođe bližnjem svom,
U svako mjesto svaki dom,
Da ga pozove s puta zlog,
Na gozbu koju sprema Bog!
U svako mjesto svaki dom,
Da ga pozove s puta zlog,
Na gozbu koju sprema Bog!
'Gospod nas šalje' refers to the Parable of the Great Banquet; this corresponds to a Cushing/Sankey invitation hymn 'The Lord hath sent his servants out' found in Adventist Gospels songs.