143
Kao sluga dođoh sad
Strofa 1
Kao sluga dođoh sad
U ovaj strani grad,
Daleko moj je dom
U dvoru Očevom!
Moj Vladar posla me
Da zovem zvanice
Na svadbu vječnog Spasa mog!
U ovaj strani grad,
Daleko moj je dom
U dvoru Očevom!
Moj Vladar posla me
Da zovem zvanice
Na svadbu vječnog Spasa mog!
Pripjev
Čuj kako jasno zuči glas
I javlja svima vječni spas!
Bog zove u svoj Grad —
O, svi nek dođu sad,
Dok traje vrijeme milosti!
I javlja svima vječni spas!
Bog zove u svoj Grad —
O, svi nek dođu sad,
Dok traje vrijeme milosti!
Strofa 2
Moj Gospod zove te:
“O, dođi, grešniče!”
Ko pođe k Njemu sad,
U Njegov zlatni Grad,
Kraj Njega sest će on,
Na Njegov carski tron
U vječnom carstu Oca mog!
“O, dođi, grešniče!”
Ko pođe k Njemu sad,
U Njegov zlatni Grad,
Kraj Njega sest će on,
Na Njegov carski tron
U vječnom carstu Oca mog!
Strofa 3
Kod moga Spasa gor’
Več čeka spašen zbor,
Gdje nema mjesta jad
Nit’ ikog muči glad!
Još danas Božji glas
Na svadbu zove nas,
I zato svi nek dođu sad!
Več čeka spašen zbor,
Gdje nema mjesta jad
Nit’ ikog muči glad!
Još danas Božji glas
Na svadbu zove nas,
I zato svi nek dođu sad!
'Kao sluga dođoh sad' ('As a servant I have come now') uses the parable of the wedding banquet (Luke 14:17), with the servant sent to call guests; this invitation-through-servant motif is a staple of late 19th-century American gospel hymnody.