127
Ja znam, o dušo
Strofa 1
Ja znam, o dušo, sav tvoj jad
I teško breme grijeha tvojih,
Al' da bih Spasitelj tvoj bio,
Ti vjerom primi Mene sad!
Ja stojim sam pred domom tvojim —
Otvori vrata srca svog,
Jer Ja ti nosim život novi,
I želim da ti budem Bog!
I teško breme grijeha tvojih,
Al' da bih Spasitelj tvoj bio,
Ti vjerom primi Mene sad!
Ja stojim sam pred domom tvojim —
Otvori vrata srca svog,
Jer Ja ti nosim život novi,
I želim da ti budem Bog!
Strofa 2
Za tebe, dušo, rođen sam,
I umro sam da spasem tebe!
Svim srcem svojim ja te tražim
Da ti spasenje vječno dam!
Već dugo, dugo Ja te čekam,
U srce svoje pusti me!
Večeras Mi otvori vrata
Da za svu vječnost spasem te!
I umro sam da spasem tebe!
Svim srcem svojim ja te tražim
Da ti spasenje vječno dam!
Već dugo, dugo Ja te čekam,
U srce svoje pusti me!
Večeras Mi otvori vrata
Da za svu vječnost spasem te!
Strofa 3
Šta još u svijetu tražiš sad,
Kad cijela Zemlja izlaz traži
I s čežnjom gleda u visine,
Gdje samo Ja svoj imam Grad?
U Meni pravi mir ćeš naći
I život vječni, sine moj!
Otvori Meni srce svoje
I predaj Mi sav teret svoj!
Kad cijela Zemlja izlaz traži
I s čežnjom gleda u visine,
Gdje samo Ja svoj imam Grad?
U Meni pravi mir ćeš naći
I život vječni, sine moj!
Otvori Meni srce svoje
I predaj Mi sav teret svoj!
'Ja znam, o dušo, sav tvoj jad' ('I know, O soul, all your sorrow') with its first-person Christ speaking and door-knocking imagery is characteristic of Crosby's dramatic invitation hymns set by Doane.